Afera na Mojblogu
Transkript br. XXVII
(razgovor Slavka i supruge Kate)
----------------------------------------------------------------------
- Slavko, znaš za koju sam danas aferu saznala u Crkvi?
- Ča je fra Jozo jopet drža govor kontra partizana?
- Nije to, radi se o nama…jel ti znaš da nas neko prisluškiva?
- Ko nas prisluškiva?
- Neman pojma… fra Jozo mi je samo reka neka se pripazimo ča govorimo u kući jerbo da nas neko špija… i sve to šta čuje prenosi na Internet.
- U Babića?
- Nije u Babića nego tamo di je prije bila ona mala Liby…na mojblogu…Ako je to istina, onda to more bit jedino Zora…nema niko drugi… Šime ne čuje, Luca i ne čuje i ne vidi, a mali Stipe je na onu drugu bandu…jedino ona more čut kad se divanimo.
- A ko je njemu to reka?
- Na znan…pitala san ga, ali ne smi kazat jerbo je to ispovidna tajna…biće je nekoga zapekla duša pa mu se izjada…Samo mi je onako ufino da do znanja kako sve zna ča misliš o njemu i Crikvi.
- E baš mi je drago…Ako je to čuja onda mi nije žaj ča se piše...nek se piše i daje jerbo jeman ja još toga puno za reć.
- Eto ga na…Znala san ja da ti nećeš ni okon trepnit kad ti rečen...
- A ča bi ti sad tila da ja činin?
- Oću da oma ideš na policiju i prijaviš slučaj…Ovo nije za igrat…
- Ajde šta ti pada na pamet...Ako to prijavimo onda će biti još gore jerbo će to saznat novinari i oma će razglasit u sve medije…ovako samo znadu blogeri, a njima ionako niko ništa ne viruje.
- Je, to ti misliš…ne znam onda zašto ih svako malo hapsidu…
- Hapsidu samo one šta pišu o mafiji… a to i nisu pravi blogeri nego profesionalni novinari koji su izgubili posal pa sad pišu privatno na svojen blogu.
- Ajde dobro…kad ti misliš da je tako…
- Nego kako će drugačije bit…Ti znaš dobro da u ovi šupji državi svak more raditi ča ga je voja… i ko više blogere more kontrolirat…
- A niko…jedino ča me tješi je to šta se ovi pokaja pa možda više neće pisat…
- Kako da ne…ova katolička ispovid je bogon dana da judi mogu mirne duše pravit pizdarije…Taj ča se pokaja viruje da mu je fra Jozo otpustija grije… i ča ga onda briga… sad jopet more po starom...pa kad se toga jopet malo skupi jopet će se ispovidit….Oli nije tako?
- Ha… tako judi misle… ali ja ne virujen da je to baš tako jednostavno….
- Ne viruješ ti, ali ovi tvoj katolički bloger sigurno viruje…
- Čekaj…saćemo mi to oma provirit…pogledat ću ja na kompjuter kad je zadnji puta napisa tu svoju šporkariju…Ako je to bilo davno znači da se zbija pokaja.
- Oli jema i datum kad je pisa?…
- Jema, jema….
- I to je zapisiva?
- Nije, to ide automacki…kad nešto napišeš i klikneš da ti se objavi oma se pojavi datum…Evo ga… MIRKO i SLAVKO – transkripti iz davnina i blizina…Ma vidi ti lupeža kako je on naslov smislija.
- I Mirka je uvalija u to?
- A biće da je…
- Onda to ne more biti Zora jerbo ona ne more njega čut šta govori…To mora da je neko ko prisluškiva telefon…
- Ali kako onda prisluškiva nas…ne divanimo se ja i ti prikon telefona….nego znači da jema ispomoć…povezala se s nekin ko radi u pošti, jerbo drugačije ne more bit…Znaš da mi sad dođe da joj pozvonin na vrata i rečen joj kako je nije sramota…Evo sva kipin od bisa…
- Ajde smiri se…
- Kako ću se smirit…smirit ću se onda kad joj dam jednu trisku…Nu daj mi očale da boje vidin…Ča ovo piše?...dvadesetidrugi prvi dvi ijade i osme…Jema skoro dvi godine…Večernja ćakula o Papi
- Kakva čakula?…
- Ne znan… tako piše naslov…saćemo vidit…mora da je bija neki put kad si ogovara Papu…
- Ja nisan nikad papu ogovara…Vojtila je bija čovik na svom misu i kontra njega ja nikad nisan reka niti jednu grubu rič.
- Ma jel ti čuješ šta ja govorin... to je bila dvi ijade i osma godina…pokojni papa je već i onda bija pokojni…Tako je, mogla san si mislit…štraca si Benedikta…
- Ča san reka?…
- Branija si Galileja.
- A sičan se…i šta san krivo reka?…
- Evo ti pa si čitaj…
- Niman sad vrimena…to ću ostavit za poslin…
- A di ti je priša…
- Sitija san se da moran poć gori do Mate...okada je prileža onu svinjsku gripa nisan ga vidija do jutros….obeća san mu donit malo slanih srdela…. A ti za to vrime malo proštudiraj sve ča piše…možda to nije ništa strašno.
- Oću, oću…baš me zanima…i neka znaš da ću reć maloj Tonki neka mi sve isprinta tako da jeman dokaze…Ovo je veliki škandal.